Galerija ArtSrbija » Lukijan


ArtSrbija
Aleksandar Lukovic - Lukijan, slikar i graficar, roden u Beogradu 1924. godine. Akademiju za likovne umetnosti i post-diplomske studije završio u Beogradu 1952. godine. Prvi put je izlagao u Beogradu 1948. godine.
Sa grupom "Samostalni" od 1951. godine ucestvuje na više izložbi. Od 1952. godine ucestvuje na svim znacajnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Više godina vodi Graficki kolektiv u Beogradu.
Kao jedan od osnivaca "Decembarske grupe" (1955-1960.) nastojao da izade iz konvencionalnog shvatanja slikarstva i da se na individualan nacin približi modernom izradzu. Objavio je cetiri mape litografija u boji: Cirkus na ulici 1955., Klovnovi 1955., Igre klovnova 1957., Cirkus 1976., i jednu mapu bakroreza 1987.
Od 1948. do 2004. imao 40 samostalnih izložbi slika i grafika u zemlji i inostranstvu. Sa medunarodnom grupom graficara "XYLON" izlagao grafike u mnogim gradovima Evrope, Azije i Južne Amerike.
Medju značajnim medunarodnim izložbama, izmedju ostalih, su: Cirih, III Internatiolane ausstellung von holcshniten, Sofija, Savremena srpska grafika, Budimpešta, Jugoszlav kepzomuveszek, Cile, Expozicion internacional del Grabado conteporaneo, Meksiko Siti, Orabados Jugoslavos conteporaneos, Cirih, Berlin, Nansi, Portoguaro, Expozicione internacionale di xylografia, Hag, 4 Grafici uit Jugoslavie, Krakov, Wistava grafici Jugoslawianskiej, Sinsinati, Fifth International biennal of conteporary color litography, Meksiko, Pitura Jugoslavia conteporanea, Venezia, Mostra nacionale del incisione Jugoslava, Aleksandrija, III Mediteraneo biennale d'Alexandrie, Braunšvajg, Radirungen und litographien von profesoren der Akademie Belgrad, Vašington, Savremena jugoslovenska umetnost, Brisel, Izložba slika šest umetnika Jugoslavije, Flili (Švajcarska), Jugoslovenski umetnici za pomoć Kopaoniku. I dalje sa jugoslovenskim umetnicima izlaže slike i grafike u gradovima Kine i Indije.
Godine 1960. izabran za docenta, a 1975. za redovnog profesora za likovne umetnosti u Beogradu i na toj dužnosti ostao do 1985. godine.
Sedmojulsku nagradu Srbije dobio 1961. godine.
Accademia Fiorentina delle arti del disegno u Italiji izabrala ga 1963. godine za pocasnog clana.
Na prvom medunarodnom bijenalu grafike malog formata u Leskovcu 1994. godine dobio prvu nagradu.
Slike mu se nalaze u Narodnom muzeju, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, u Galeriji Rajka Mamuzica u Novom Sadu, muzejima u Vršcu, Požarevcu, Zajecaru, Starom Beceju, Čačku. U Galerijama u Zrenjaninu, Subotici, Nišu, Lazarevcu, Knjaževcu i drugim. U galerijama i privatnim zbirkama u Berlinu, Njujorku, Oregon koledžu, Karakasu, Lucernu, Flili-u, Londonu i drugim.









... Likovni život, to divno igralište duha

Duh je u svojoj kuži tek kad se igra. A umetnost je jedan od najzanosnijih oblika igre: to Lukojan dobro zna! Covek - igrajuci se - pocinje sebe da shvata kroz duhovni ples simbola, mahnuvši se prizemne simbolicke kombinatorike nadredenost - podredenost.
Vrsni igraci prerastaju, tako u kratkorocne nosioce nebeskih uloga u poigravanju Života sa Smrcu.
Kroz stvaralacku igru, covek se valjuška u oblacima sanja i, istovremeno, oštri svrdlo jasnovidosti, vaspostavljajuci jedan novi svet. Kroz igru, domašaju se vrleti višeg Smisla: skidaju se zasuni sa covekovog ukalupljenog mišljenja, verovanja i ponašanja i duša mu se širom otvara za sve ono nestvarno, izmicuce...
Umetnicko stvaranje nalikuje i razgovoru sa sobom i drugima (Bogom, prirodom, razlicitim kulturama, istorijom, pojedincima ...): ono coveka katapultira iz baruština navike, suocava ga sa cudom. Nesvesnog (tim vinovnikom rasplamsavanja igre); kroz njega na videlo izlazi i ono nemo, potisnuto: izranja lik skrivenog coveka bez maske.
Uloga umetnosti - poput Lukijanovog slikarstva - jeste da nas oslobodi navika stecenih (euklidovskim) opažanjem sveta, pomocu pet cula, i da pokuša, možda, sa pripremom terena za ustolicenje nekog drugacijeg poretka stvari.
Lukijanova likovna stvarnost samo upire prstom na apsurnost života, ali nema rešenja za su: ono opominje i blaženo se valjuška u prijatnoj mreži igrackih pravila koja njene ucesnike odvajaju od zakonomernosti sveta u kojem žive. A umetnost koja ne podrazumeva caskanja sa Svevišnjim (jer Apsurd - da, taj zagorcali polod neukorenjene Vere - kao tuc zatvara horizont coveku) i prikazuje dogadaje odvojene od svog Smisla: samo kao telesne pokrete, bez duhovnog znacenja i dijaloga: cašcavajuci hronicnim otudenjem svoje junake.
Lukijanova likovna pozornica je, znaci, poprište marionetske igre u kojoj su figure - poput krpenih lutki i drvenih lutana cija su lica, sasvim ili delimicno, zaklonjena klovnovskom maskom - u jednom trenutku krute, stilizovane, kao i njihovi gestovi, a samo malo kasnije, one su mekane i podložne ekscentricnim pokretima. Pantomima ovde pokriva prostor delovanja nepojmnih sila koje vazda nasrcu, obesmišljavajuci i otudujuci Lukojanov likovni svet, stavljajuci ga u polje dejstva himerickog sveta comedia dell arte iz kojeg iskre Ironija i Satira.
Maske su, dakle, grimase nabrašnjavljenog lica Klovna. Pantomima je gluma: navlacenje maski. Pantomima je zbrisala granice izmedu mase i lica, glume i istine. Svet - u Lukijanovom likovnom zabranu - jeste velika pantomimska farsa.
Kao što izumevanja likovnih rešenja u docaravanju Apsurda, majstorska umešnost u katakterisanju likova, simbolicka upotreba boja, kvalitet linija...: imaju primat na Lukijanovim slikama. U tom dramskom ceremonijalu, ciji se nacelni elementi vazda strogo ponavljaju, poštovanje se odaje samom znaku (u njemu je ozbiljnost), ali i cirkularnom vremenu ... Živopisna legura pozorišta No i Kabuki: zaposlena je Lukijanovo slikarstvo. Lukijanovo likovno pozorište jeste dramski i ceremonijal i psihomahija, sistem znakova izvedenih velikom crtackom visprenošcu i psihodrama koja se odigrava medu likovima ... Tako se, u stvari, dolazi do ritualizacije slikarstva uz žrtvovanje glumca/likovnog junaka... Medijum koji saopštava znakove, videli smo, jeste njegovo telo, i to stilom naivnog preuvelicavanja, pateticnih gestova i "deklamacije" likovno pozorište, a znacenja maski, na licima Lukijanovih junaka, istinitija su i bogatija od samih lica!... Likovni svet Aleksandra Lukovica jedinstven je u srpskom slikarstvu: bez uzora i bez sledbenika !...


Branislav Jevtovic
književnik

Lukijan